Da je Smail-aga prvi poznati Dizdar (zapovjednik Grada, tvrdjave), a sin Muhamedov i da je istu duznost obavljao 1617. godine pisu Thalloezy-Sufflay; Truhelka: Povijest Jajca, a u Vakufnami u osnovnim podacima o vlasniku Vakufname navedeno je Muhamedovo ocinstvo pa se sa sigurnoscu moze izvesti da je Muhamed zivio i radio u periodu od 1520-1580 godine.
U Genaologiji Azizovoj, Muhamed(1520-1580) je uzet kao Prva generacija.
Novi informaticki mediji i tehnologija omogucili su dosta brza i temeljitija istrazivanja jer su mnogobrojni
historijski pisani podaci iz pisanih dokumenata i sa mikro-filmova prebaceni u cd-ove i putem novih tehnoloski savrsenih nosaca podataka, danas putem interneta dostupni svakome ko zeli pristup takvim bazama. Uz to, jedini limitirajuci faktor moze biti vrijeme jer nasilna raseljavanja ucinjena u Bosni i Hercegovini pocetkom devedesetih godina uzrocena stoljetnim posesivnim prohtjevima potomaka Slavenskih plemena preko Drine, Korane i Save, zadnjim potomcima Kastelana i Dizdara sa grada Bočca su oduzeli desetak godina bavljenja inventivnim idejama, boreci se za vlastitu egzistenciju u novim sredinama sirom svijeta od Amerike do Svedske. Ostala su samo sjecanja.
Kao jedan od rijetkih iamo sa srecu pratiti neobicne priceispricane u vrijeme intenzivnog bavljenje Lozom. Kao student davnih sedamdesetih a kasnije kao i redovni posjetilac Okupljanja u Aginom selu i ucesnik u ogradjivanju familijarnog harema (groblja). Nisam bio iznenadjen Edhemovim seretskim upadicama o nama kao eventualnim potomcima Katarine i Kotromanica ali sam bio siguran da cu jednom kada mi dozvoli vrijeme pokusati nastaviti Azizova istrazivanja jos dalje… u Srednjem vijeku.
Tvrdnja da je plodna dolina rijeke Bosne bila prazna i da je cekala Slavene do VII. stoljeca je apsolutno nedokazanost. Postojanost Ilirskih plemana Daorsa na jugu Hercegovine, Destata u Centralnom dijelu Bosne i Japoda na Sjeveru Bosne (Bihac-Japodska ogrlica, konjanik) je neupitna.
Imena rijeka, planina, Same Zemlje. Romanizirani Iliri. Ilirske gradine…Jezik…Dalmacija… Sve su to neoborive komponente u prilogu Nas kao potomaka Ilira kasnije pripadnika “bogumilske-patarenske hereze” koju jos vise potencira danasnja sudbina Smailagica rasutih po Irskim rtovima do sjetnih ravnica Amerike i suncanih podneblja Australije...
--Smailagici, prije 1520.
Dokument koji za sada, prvi spominje Banjaluku glasi:
:“...U tome on sam i plemici Antun Tarko, Petar Horvat, banovi zamjenici u istoj utvrdi, Juraj Mikulasic u
Banjaluci, drugi Juraj de Myndzent u Vrbasu, Toma Horvat uistom Vrbasu, Ivan Czernely u Livcu,
Nikola i Ladislav iz Gerneka u Kotoru, Dionizije Dabisevic u Bočcu, Ivan Misljenovic u Grebenu, Juraj Tvrtko u istom Grebenu i Vid u Crijepanskom, kasatelani, podanici i sluzbenici istog Baltazara Bathyana, koji su na slican nacin u nasoj sluzbi zuzeti sa svojim gospodarom, nece moci zbog uznemiravanja na zadovoljavajuci nacin obavljati povjerenu duznost, stoga snagom i formom naseg novog opceg dekreta javljamo vjernima
da to znaju...“ (*ref: „Banjaluka u proslosti“ BMS, Novi Sad, Kotromanici 13.)
Od ovog prvog spominjanja od 6. februara 1494. ime Banjaluka nije vise bilo rijetkost ni u zvanicnim aktima, kao ni na inace rijetkim kartama ovog podrucja. :"Budim, 6. veljace/februara, 1494... (1)
Slicno pise i Thallozy: „...Grad (Bočac) je bio u sastavu Jajacke banovine od 1464. godine. U njemu je bila posada, ciji su kastelani 1494. godine bili Dionizije Dabišević i Juraj Popovic.
Sve do 1507. godine, grad se spominje u vise ugarskih vojnih dokumenata. Gradjani varosi pod gradom
Boccem su dobivali pomoc od kralja". (*Thallozy, 1916, str 230).
„U 14. stoljecu spominju se gradovi Zvecaj, Greben, a u prvoj polovini 15. stoljeca i Bočac, koji su izgradjeni na lijevoj obali Vrbasa, na maloj medjusobnoj razdaljini. U starijoj historiografskoj literaturi navode se kao gradovi koji su osiguravali put dolinom Vrbasa. Pretezno klisurasta dolina ove rijeke od Jajca do pred Banju Luku nije bila prohodna sve do novijeg doba, te se pretpostavlja da je funkcija navedenih gradova bila osiguravanje “brodova” – gazova preko Vrbasa. Ispod Bocca gaz je bio lagahan, tako dase sa ovog utvrdjenja mogao kontrolirati prelaz preko Vrbasa na putnom pravcu Skender Vakuf - Cemernica - Bočac - Surjan."
(*ref: Bojanovski, 1977, 112; Mrgic-Radojcic, 2002, 219).
U ova obadva stara dokumenta spominje se Dionizije Dabišević, kastelan Grada Bočac
O godinama nesto kasnije zapise je ostavio Kresevljakovic:
„Prvi poznati dizdar bio je Smail-aga, koji je vršio je ovu službu u dva navrata, 1617. i 1626. godine. U njegovoj zakladnici se spominje Bočac kao varos. Godine 1704, dizdar grada Bočca je Mehmed-aga, unuk Smail-age, a godine 1815, drugi Mehmed-aga. Nije poznato kojoj je kapetaniji pripadao, mozda Jajackoj.. ..Tu zive njegovi potomci i zovu se Smailagici." (*ref: Kresevljakovic, 1953, 25; isti, 1991, 148).
Ako se akceptira da se u tim vremenima titula, zanimanje, ime rodonacelnika kao prezime uz dodavanje slavenskog sufiksa–ic, preuzimani u nasljedje a naglasi princip prelaska Bosanskih bogumila, Bosanskih katolika i Bosanskih pravoslavaca na Islam uz garanciju osvajacke Osmanske drzave u kontinuitetu i zadrzavanju posjeda, hipoteticki je moguce u Muhamedu (Muhamed 1520-1580) otac dizdara Smail-age, iz Vakufname, zakladnice koju pominje Kresevljakovic, naci direktnog nasljednika kastelana Dabisevica. (Medju islamiziranim stanovništvom bosanskog Krajišta su bili clanovi bosanske aristokratije, clanovi poznatih familija, te stare spahije, gradske posade i prebjezi. (*mr. Dzevad Haveric)
I sam titular kastelan (u srdnjem vijeku–licnost koja cuva utvrdjeni zamak, grad) u potpnosti odgovara turskom titularu dizdar, zapovjednik, tvrdjave, utvrdjenog grada, grada. A i najcesce uzimana ili nadijevana (novorodjena djeca) imana nakon prelaska Bogumila na Islam bila su Muhamed u slavu Pegajmbera i Mehmed u cast Sultana Mehmeda Fatiha.
Uzimajuci kao osnov da je period izmedju tridesete i cetrdesete godine period najinventivnijeg ljudskog aktiviteta za zakljuciti je da je kastelan grada Bocca Dioniz/s-ije Dabisevic najvjerovatnije zivio u periodu izmedju 1454-1520 godine i da je medju potomcima imao i sinove od kojih je jedan pod prezimenom Dabisevic (1490-1550), 1526-28. godine padom grada Jajca i nestankom Jajacke banovine i definitivnim osvajanjem Donjih kraja od Osmanlija konvertirao na Islam uzimajuci ime Mehmed/Muhamed, i nastavio dalje upravljati Gradom kao kastelan, sada dizdar.
Logicno slijedi da je Muhamed/Mehmed Dabisevic (1490-1550), otac Muhameda 1520-1580 (prvi u Geneologiji) a djed Smail-age (1560-1640) iz (vakufname/zakladnice) za koje je cijenjeni prof. Aziz Smailagic ustanovio datume rodjenja, a poslije toga prikazao njihove nasljednike, Smailagice, kompletno u Stablu kroz „Geneologiju“. Naravno da eventualne nelogicnosti u Azizovoj Geneologiji treba ispitati, jer uraditi takav dokument nivoom tadasnje tehnologije ravno je podvigu, i predstavlja neprocjenjivu vrijednost za Smailagice, Bosnu u cilju daljnjih istrazivanja.
U Srednjovjekovnoj Bosni i Hercegovini izvodjenje prezimena od rodonacelnikovog imena je koristeno, cesto. Tako su nastala prezimena kao Tvrtkovic, Brankovic, Filipovic. Mnoga prezimena su sadrzavala i rodonacelnikovu stalesku pripadnost: Mehmedbegovic, Smailagic, Hasanpasic.
Prezimena izvedena od zanata: Terzic, Kujundzic…Po mjestima migracije. Hrvat, Sarajlic, Uzicanin…
Prezime Dabisevic (Dioniz-ije) je direktno izvedeno iz imena Dabisa hipoteticki naznaceno vezano uz ime Bosanskog Kralja Stjepana Dabise koji je Bosnom upravljao od 1391-1395. godine.
Naime „nakon Tvrtkove smrti presto je naslijedio njegov rodjak Dabisa, nazvavsi se sa "Stepan Dabisa, po milosti gospodina Boga kralj Srbljem, Bosni, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim stranama, Usorski,
Solski i Podrinju".
Ne zna se gde je obavljeno krunisanje ni kako je to izgledalo. U kakvom je stepenu srodstvu Dabisa sa Tvrtkom ostaje da se nagadja (po nekim autorima Dabisa je necak Tvrtka I ili brat po drugim autorima.). Najbliže istini jeste da se radi o sinu Ninoslava, mlađeg brata bana Stjepana II Kotromanića.
Dabisa je ozenio Jelenu Grubu (1395-1398), domacu plemkinju iz Huma(Hercegovina) koja je nakon Dabisine smrti na kratko bila prva Bosanska kraljica. Ostavili su kci Stanu koja je svoju cerku Vladicu udala za Humskog kneza J/Djuradja-Radivojevica (umro 1415 g.)
Drugoj kceri je bilo ime Stojsava. U historiji se pojavljuje i sin Sterojan koji je po svoj prilici iz Dabisinog braka sa zenom pripadnicom Bosanske crkve, iz reda Bogumila.
Znacajno je napomenuti dasu Kotromanici u vecini, Bogumile smatrali vaznom “etnickom komponentom” “Bosne” (nikako „srednji put“,) a mnogi od njih su i bili pripadnici Bosanske Crkve.
„Katolička crkva sa središtem u Rimu, Pravoslavna crkva sa središtem u Carigradu i Crkva bosanska sa središtem u Bosni - i Kotromanići su nastojali sa svakom od ovih crkava izgraditi dobre odnose."
(*intelektualac, fra Luka Markešić).
Jelenu Grubu na Bosanskom tronu mijenja Kralj Ostoja (1398 - 1404 i 1409-1418), sin kralja Tvrtka i njegove prve zene Grubace. (Zenio se tri puta. Prva zena mu je bila Vitaca, druga Kuljava(domaca plemkinja), a treca Jelena, kcerka bibirskog kneza Ivana Nelipica.
Imao je tri sina: Stijepana (po ocu nazvan Ostojic, primjer uzimanja ocevog imena kao prezimena…), Radivoja i Tomasa. (Radivoj se zenio dva puta...)
Za uociti je da je su se plemici zenili vise puta (u pitanju nije bigamija) pa je pretpostavka da se i Dabisa zenio dva puta savim utemeljena.
Dvije najvece plemicke familije Bosne krojile su politiku Kraljevine od Tvrtkove smti pa sve do dolaska Bosne pod Turke 1463. godine. U pocetku su to bili Hrvatinici, a kasnije Kosace.
Hrvatinici poticu iz dijela Bosne koji je omedjen rijekama Unom, Savom, Ukrinom i Vrbanjom, a koji se u srednjem vijeku zvao Donji krajevi i Zapadne strane. Vremenom su pod dinastijom Hrvatinica bilii dijelovi Vrbaske kotline prema Jajcu i kao logicno namece se pretpostavka da je jedna od plemkinja iz dinastije Hrvatinica mogla biti Dabisina supruga.
Da je bilo tako vjerovatno bi i utjecaj loze Hrvatinica na izbor buduceg kralja bio presudan i Bosanski tron bi poslije Jelene naslijedio npr. Sterojan, a ne Tvrtkov potomak Ostoja.
I najvjerovatnije bi o bracnoj vezi Dabisevica (Kotromanica) i Hrvatinica ostala bar neka zabiljeska.
Ili bi bilo za ocekivati da poslije kraljice Grube prijesto zaposjedne njen direktni potomak. Medjutim bez obzira na prilike u Bosni, jer su mnogi velikasi bili protiv Dabise i Grube, Dabisin sin Sterojan ostaje je po strani najvjerovatnije zbog “gradjanske pripadnosti” (majka–Bugumil, djevojka iz naroda) ili usljed slabe pozicije Dabisevica u odnosu na Tvrtkovice, bez podrske Hrvatinica, jer novi vladar Bosne je Ostoja, Tvrtkov sin.
Stoga se izvodi logicna bracna veza Dabise i zene Bogumilke pogotovo sto na popisu imena njihove djece ne stoje ni katolicka ni pravoslavna imena, Stojsava i Sterojan narodna imena, ne stoje kao sto ne stoji ni Dabisino ime. Cak i fonetski pasu uz Bogumilska imena-slozenice kao Milibrat, Miogost, Bolasin, Semorad... Iza Dabisine unuke Vladice ostali su Pavle, Nikola, Vlatko, Vuk i oni su rodonacelnici nekih od bosanskih familija Vukovica, Pavlovica, Nikolica...
Vecina vladara koji su podrzavali “crkvu Bosansku” uz Papu su pristajali iz interesa priznavanja “krune”.
O drugoj cerki Stojsavi nema podataka kao ni o sinu Sterojanu.
Medjutim kontinuitet prezimena Dabisevic preko Staninih nasljednika ne postoji te se namece zakljucak da je kontinuitet pezimena (Dioniz/s-iju) Dabisevic nastavljen preko Sterojana (sina kralja Dabise) i njegovih potomaka do pisanog dokumenta gdje se spominje kastelan grada Bocca.
Ime Dabisa apsolutno ne egzistira ni kod ostalih Dabisinih rodjaka!
Period od Sterojana, Dabisinog sina koji je najvjerovatnije rodjen 1370 godine pa do kastelana 1454. je period od 84 godine. To su dvije generacije koje se mogu uspostaviti preko dva nasljednika tako da je Sterojan sin Dabisin imao sina, najvjerovatnije imenom po ocu Sterojanovic a ovaj opet sina imenom po djedu Dabisi.
Logican slijed je daljna generacija prezimenom po ocevom imenu a sada bi to bilo, Dabisevic.
Ime Dionis/z-ije je opet kao ime, cvtrsto sudbinski i nevoljom vezano uz “bosansku kugu” kako je Papa nazivao Bogumile-Patarene koje je nemilosrdno protjeravao. U ostalom, “Sv. Dionizija je zaštitnik Franačkoga Carstva, a uvršten je i u broj 14 svetih pomoćnika u nevolji. U ikonografiji ga prikazuju kako drži u rukama vlastitu odrubljenu glavu hitajući iz mjesta gdje je ubijen, današnji Montmartre, prema mjestu gdje je sahranjen, današnji St. Denis. Zazivaju ga u pomoć naročito kod glavobolje. Njegov se lik nalazio i na ratnim zastavama francuskih kraljeva“. Kao i Anzuanski ljiljani.
Uz ime kastelana Dabisevica spominje se i J/Djuradj-Popovic koji je najvjerovatnije Dabisevicev brat ili blizi rodjak.
Dosta je bosansko-hercegovackih familija gdje su clanovi dijelom konvertrirali na Islam a dijelom ostajali u pravoslavnoj ili katolickoj vjeri, dijelom nastavili kao Bogumili.
„Podgrađe Podbočac spominje se polovinom 15. stoljeća u građi dalmatinskih arhiva kao mjesto iz kojeg je dolazila posluga u Dalmaciju." (*ref:Šunjić, 1996, 305).
" Varoš se prostirala sa obje strane Vrbasa. Na desnoj obali nalazi se lokalitet Varešić kod današnjeg naselja Bočac, a na lijevoj, na lokalitetu Crkvina, nalazila se srednjovjekovna crkva, čiji su ostaci bili vidljivi do zatrpavanja nasipom ovog dijela obale, pri izgradnji brane." (*ref: Bojanovski, 1977, 113; Mrgić-Radojčić, 2002, 222).
Toponim Crkvina vjerovatno je vezan zu Popa (kastelan Popovic) i bilo bi nerealno traziti direktnu vezu sa kastelanom Popovicem preko konvertriranja na Islam.
Teza da su potomci Smailagica direktni potomci Turskih vojnih Zapovjedenika iz grada Kone u Turskoj , nerealna je.
Inace o mogim stvarima u odnosu Bosanci i Hercegovci i Turci, Turci su glorificirani prvo ideologijom Osmanskog carstva a danas zeljama radikalnijeg krila Islamske zajednice BiH.
Sjetne price da je Fatih u Bosnu vodio deset hiljada turskih klesara da u Bosni i Hercegovini klesu nisane, nadgrobnike, palim vojnicima nema razumno objasnjenje. Jer zasto voditi toliku zanatsku logistiku u zemlju u ojoj godinama klesu izvanredni domaci klesari izuceni kod najacih dalmatinskih ucitelja (Bihac, Toromanovici), Ili zasto da bi kovani svijecnjak za Krzlar-aginu dzamiju u Varcar Vakuf morao doci iz Stambola kad u to vrijeme Mrkonjicem odzvanju cekici nadaleko cuvenih Varcarskih kovaca (Duvnjaci).
A fortifikacijski sistem malih gradova kao Bocac pocivao je na refugijumu, utvrdi tzv, gradu.“Turci su ga utvrdili i u njega postavili posadu.
"...Iz anonimnog opisa Bosne saznajemo da je Bocac bio onda grad sa malo topova“(Dr. Truhelka, Kraljevski grad Jajce)..
Da li bi bilo logicno dar bar polovina sa kule bude od domaceg stanovnistva sa zapovjednikom koji poznaje sve meteo, konfiguracijske i socioloske aspekte podrucja. Jer Bocac je Varos. Grad (Kula ) ima i podgradje sa svim funkcijama naprednog naselja. Dole je i Gaz preko Vrbasa sa vec ustaljenim sistemom prelaska, naplate... I koliko bi to turskih autothonih dizdara i posada moralo sluziti potrebama Turskih vojnih planova, kada je Osmanlijama trebao svaki obuceni vojnik za ostvarivanje daljnih vojnih planova Carstva. A od pada Jajca 1528 g. pa do uzimanja Bihaca 1592. Turcima je trebalo 64 godine godine.
keywords: geneology of Bosnian family Smailagic, porijeklo smailagica, smailagic, porodicno stablo smailagic, noble family of smailagic, familija smailagic, banja luka, bosnia, bosna,
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen